Tek završena
sezona dokazala da u savremenom fudbalu ulaganja nisu garancija sjajnih
rezultata
Senzacionalni
trijumf Lestera u Premijer ligi nije
samo iznenađenje iz navijačkog ugla. Ko je imao „sluha“ i stavio novac na
simpatične „lisice“ bukvalno se obogatio. Bilo je i onih koji su više voleli da
im je vrabac u ruci pa nisu ni čekali matematičko rešenje zagonetke. Umanjenu
sumu pokupili su par kola pre kraja kada još nije bilo sigurno da će Ranijeri uploviti u šampionsku luku.
Osim sjajnih
partija Lester je mnoge iznenadio sa minimalnim rotacijama u najnapornijem evropskom
šampionatu. Zasluge pripadaju kondicionom treneru jer fudbaleri sa „King Pauer“
stadiona uopšte nisu pauzirali zbog povreda.
Na kraju,
ono što najviše impresionira je način na koji je oformljen tim. Dominira
podatak da su ulaganja bila zaista minimalna.
Poređenja
radi u pogon Lestera uloženo je samo 62,2 miliona evra. Golgetere Vardi plaćen je 1,24, a sada se
procenjuje na 12 miliona. S druge strane Hal
koji je ispao iz Premijer lige, ali je na dobrom putu da se vrati, takmičio se
u Čempionšipu sa momcima vrednim 62,7 miliona?!
Zapanjujuća
je činjenica da su daleko iza Lestera ostali Mančester Siti (517), Mančester
Junajted (487) i Čelsi (336
miliona) sa strahovito skupim postavama.
Puno su više
vredeli i oni koji su ispali: Njukasl
157 i Aston Vila sa 102 miliona.
Dominaciju,
u poređenju sa vrednosti tima, dokazao je Pari
Sen Žermen (451,4 miliona). Ne čudi da su pobedom nad Troa od 9:0 osam kola
pre kraja lige 1 odbrnaili titulu i nastavili niz. Nećete verovati, ali tokom
leta 2015. godine preostalih 19 ligaša uložilo je samo 420 miliona u nove
igrače. Troa ni cent! Valjda je zato
i bio poslednji.
Objašnjenje
je u vlasničkoj strukturi francuskih klubova i sjajnom radu sa mlađim
kategorijama. Većini je „ispod časti“ da kupuju zvučna imena i trude se da
promovišu što više momaka od čije će prodaje bitisati. Velika opasnost je odliv
dečaka između 14 i 17 godina tako da klubovi i ne dođu u situaciju da oplode
rad.
Da para ne
mora da vrti gde burgija neće primer je Olimpik
iz Marseja. Uložili su 47 miliona, a završili na 13.mestu. Nica je sa samo 5,4 miliona potrošenih
evra sklopila tim koji je na kraju bio četvrti. U Marseju je od starta loše
krenulo. Brzo je sidro podigao Marselo Bielsa,
Španac Mičel se nije najbolje
snašao, bezbroj pozajmljenih fudbalera uklopili su se u sivilo.
Na sve je došla
odluka bogate ruske naslednice i gazdarice Margarite
Luj Drajfus da proda klub. Nadovezala se trudnoća, pa porođaj i klub je
ostao u procepu.
Sa timom u
koji je uloženo preko 330 miliona Bajern
je opet dominirao u Nemačkoj. Ništa nije sporno, osim podatka da je pod jedan
„bundes“, a onda i projekat najbogatije pokrajine Bavarske. Ni to mu nije
pomoglo pa se treći put uzastopno zagrcnuo u polufinalu Lige šampiona. Najveći
gubitnik je Volfzburg koji je bacio
157 miliona. Nešto su izvukli kroz igre u Ligi šampiona, ali ako se zna da ih
iduće sezone neće biti u evrokupovima onda situacija nije ni malo ružičasta.
Iza njih stoji jak auto-koncern koji će popuniti rupe. Isto važi za Bajer Leverkuzen (farmaceutski gigant),
Šalke („Gazprom“), Štutgart (ni „Mercedes“ nije pomogao), Ingolštat („Audi“) i Hofenhajm. Poslednji spomenuti je
najspecifičniji pošto je softver-magnat Ditmar Hop dobio dozvolu da postane vlasnik 51 odsto akcija.
Savez mu je
ukazao poverenje (inače su klubovi formirani kao udruženja građana) pošto je
ulagao više od deset godina, napravio novi stadion u obližnjem (i većem) Zinhajmu tako da je svim potezima
dokazao da „neće menjati namenu“ i da su mu namere časne i sportske.
To je zanimljiv
podatak koji govori kako bi mogla da se sprovede privatizacija na našim
prostorima. Inače, svi će postati vlasnici (budzašto) klubova koji su na ivici
egzistencije. Posle godinu dana dići ruke od fudbala, rasterati sve živo i
rasprodati zemljište ili poslovni prostor.
„Vukovi“ su
jedini nemački tim koji se loše proveo. Ulaganja tokom poslednjih godina
opravdali su drugolpasirani Dortmund
(138), 3. Leverkuzen (106), 4. Menhengladbah
(65), 5. Šalke (63 miliona), ali je
kuriozitet da je doskorašnji drugoligaš RB Lajpcig, sa 35 miliona, zauzeo deseto
mesto među nemačkim klubovima. Isplatilo mu se pošto ga očekuje debitantska
sezona u Bundes ligi. Kvalifikacija za LE dokopala se Herta (23,3), a ceh su, očigledno, platili Štutgart (27,3) i Hanover (36,5).
Zanimljivost
iz Portugala odnosi se na Benfiku B
koja je kupila srpsku perspektivu Jovića
i Šaponjića. Ali krenimo redom.
Ponovo je trofejni tro najviše ulagao, ali plasman nije proporcionalan uloženom
novcu: Porto 59,2 Benfika 55,7 i Sporting 13 miliona. Više od tradicionalno dobre Brage (5,5) i ostalih superligaša
uložili su B „orlovi“ – 14,4 miliona! Polovina klubova je, zbog finansijske
krize, koja drma ceo svet, poslovala na „nuli“.
Prvo mesto Juventusa (263) i drugo Napolija (167) bili su očekivani. Milan se baš srozao (116), a katastrofalno
je prošla Verona koju je 6,3 miliona
uloženih evra odvelo u Seriju B. Sipatične novjalije Karpi (545.000) i Frozinone
(400.000) bili su prežaljeni još pre starta. Na kraju malo je nedsotajalo da
Karpi napravi senzaciju i pretekne Palermo
i suludog gazdu Camparinija.
Za kraj, ali
samo prikaza, ostavili smo Španiju. Primera je ubedljivo najjača liga. To
dokazuju tri kluba u finalima evrokupova. Barselona
se „protegla“ 390 miliona evra pametno popunjavajuči „rupe“! I prva je. Real je uložio 560 miliona uz poneku (Rodrigez, česte pauze Bejla...)
grešku. Ostala mu je Liga šampiona preko koje sve može da niveliše. Krah je
doživela Valensija (190), dok je Hihon, pod „čudnim“ okolnostima izborio
opstanak, a da nije uložio ni jedan cent. Uglavnom je imao pozajmljene
gudblare. Žrtva mućki, po običaju je bio Rajo
Valjekano. „Pčelice“ su jedva pronašle i potrošile 400.000 evra i – ispale.
Milan Topalović - ŠUT SPORT